COVID i upravljanje timom

Upravljanje timom nikada nije bilo jednostavno, a upravljanje timom u doba krize nosi dodatne izazove. Pogotovo ako uzmemo u obzir da se krize događaju u prosjeku svakih 10 godina pa mnogi lideri nemaju iskustvo iz kojega su mogli učiti. Dolazak globalne pandemije COVID-19 izazvao je brojne nove izazove. Rad od kuće, promjenljivi uvjeti rada, stres i nesigurnost postali su svakodnevna realnost za mnoge organizacije. Međutim, Corona kriza podsjetila nas je na potrebu za pravim liderima i koliko je leadership ključan za organizaciju i savladavanje krize. Prema mom mišljenu 3 komponente su bitne za spomenuti: Leadership, komunikacija i vizija.

Leadership je bitniji nego ikada!

Kriza covida je pokazala koliko je bitno u krizi imati pravog lidera. U doba covida na mjesto lidera postavili su krizne stožere i ljude koji su se tamo eksponirali. Politički nametnuti pojedinci vrlo upitnih sposobnosti i znanja za vode ljude.
U praksi su izgledali kao lutke na koncima u nekoj lošoj drami, bez pozitivaca sa čudovištem (covid) kao glavnim likom. Te lutke su bile vođene dvjema silama, strahom i poštovanjem, prema glavnom liku. Osim što su ga štovali pokušali su mu se par puta blago oduprijeti sa neefikasnim mjerama i cjepivima koje je to čudovište potezom jedne ruke razbilo. Umjesto toga, narodu je tada trebao pozitivac u obliku glavnog lika. Narodu je trebao junak koji će pokazati nadu, okupiti sve nas oko sebe i hrabro povesti u borbu protiv čudovišta.
Takvih lidera nije bilo, ne samo kod nas već i u cijelom svijetu, čast izuzecima. Sjetite se tko su bili premijeri/predsjednici europskih država u doba covida? Da bude lakše, sjetite se tko su lideri europskih država danas? Vjerujem da nećete sjetiti nabrojati na prste jedne ruke imena lidera europskih država. A mogu se kladiti će jedan od njih biti Orban. Čak mislim da se ne možete sjetiti niti kako se zove predsjednik Europske komisije, koji je glavni lider Europe.
To je zato jer smo u deficitu lidera, nema ih! Da imamo lidere onda bi čuli za njih, oni bi bili glasni, pogotovo u doba krize. Sjetite se prijašnjih premijera koje je iznjedrilo doba krize: Churchill, de Gaulle, Tito, Franco, Staljin, da ne spominjem one krajnje negativne. U povijesnim udžbenicima teško da će izdvojiti jednog lidera koji se istaknuo u doba zadnje krize, najveće nakon II. Svjetskog rata. Ne vjerujem da će u povijesnim udžbenicima spomenuti Scholza, Sancheza, Macrona, Draghija, Nehammera ili Suneka kako su se uzdigli u najvećoj krizi od II. Svjetskog rata. Možda će udžbenici spomenuti Ursulu von der Leyen ali mi koji smo svjedočili krizi znati ćemo da je to fabricirano. Ne možemo usporediti Corona krizu sa II. Svjetskim ratom ali možda bi mogli očekivati da se bar jedan lider istakao.

Isto vrijedi za poslovne lidere. U krizi trebamo lidere u pravom smislu riječi. Snažne, hrabre, prkosne, karizmatične koji se neće pomiriti sa situacijom već će pokazati put spasenja i povesti ljude sa sobom.
U doba Covida susreli smo se sa radom na daljinu, drastičnim padom prihoda (u nekim kategorijama poput ugostiteljstva čak do zatvaranja), upitnom profitabilnosti, divljanjem cijena sirovina itd. Izazovi za kompanije i njihovo preživljavanje su bili ogromni. Vjerojatno kao nikada do sada ako uzmemo u obzir period moderne ekonomije. U takvoj drastičnoj krizi trebale su se donositi drastične odluke. Odluke vezano za ljude, proizvodnju, logistiku, zalihe, preživljavanje. Trebale su se nalaziti nove poslovne prilike (on line, dezinfekcijska sredstva, carrieri, …). Trebalo je motivirati ljude na brze preorijentacije organizacije i proizvodnje da bi se iskoristile te prilike.
Za drastične odluke, motivaciju i brze preorijentacije da se iskoriste prilike u situaciji vrlo neizvjesne budućnosti (poslovno i životno), potrebni su jaki lideri, odnosno osobe sa jakim leadership-om. U slučaju krize to nije ‘servant leadership’ ili slični moderni modeli leadershipa prilagođeni razvoju organizacije i zaposlenika, već klasičan ‘hard core’ leadership tipa Churchill, sa svim svojim plusevima i minusima.
Za doba krize najbitnije odlike lidera su odlučnost, motiviranje i djelovanje.

Realno sagledavanje stvari i jasna komunikacija!

Loš primjer je krizni stožer u doba Corona krize. Sjetiti ćete se da se konstantno komunicirao strah i neznanje. Svaki dan smo slušali o novim mrtvim i oboljelima, cjepivima za koje nitko ne zna da li pomažu ili ne, te mjerama koje nitko ne razumije jer nije bilo logičnih objašnjenja. U komunikaciji, što verbalnoj i neverbalnoj, a što kroz scenografiju, vladala je atmosfera straha i kataklizme. Događalo se da je dio ljudi slijepo vjerovao, a dio ljudi sprdao stožer. Na kraju, ljudi su se razjedinili u dva suprotna tabora, koja su znala prilično agresivno napadati jedni druge.
Česte greške koje lideri rade je da idu u dvije krajnosti zavisno o karakteru: uljepšavaju stvari ili dramatiziranju. Ljudi u timu isto imaju karaktere koji više naginju jednom ili drugom načinu ponašanja (dramatiziranju ili uljepšavanju) te će se prikloniti lideru ukoliko je njegova komunikacija sličnog karaktera, odnosno udaljiti od lidera ukoliko im osjećaji govore suprotno. Na taj način se razdvoji tim u dva dijela, onih koji se mogu poistovjetiti i oni koji osjećaju drukčije.
Zato je neobično važno da lider realno sagleda situaciju u cjelini, analizira sve slabosti i prijetnje, te snage i prilike. Vidjeti kakav negativan impact ima situacija na kompaniju i ljude unutar tima, te koje prilike ta ista situacija pruža. Stara poslovica kaže ‘dok jednom smrkne, drugom svane’.
Kad se objektivno sagleda situacija, lider treba napraviti strukturirani narativ koji će komunicirati timu. Narativ treba biti objektivan, te komunicirati bitne i provjerene elemente situacije bez da se ulazi u špekulacije i konstrukcije. Bitno je da lider u narativ ubaci ozbiljnost situacije ali i zrno optimizma, a koje je moguće komunicirati u obliku prilika koje smatra da se otvaraju.

Vizija i djelovanje!

Lider koji je analizirao situaciju, ustanovio prijetnje i prilike, sposoban je napraviti scenarij prolaska kroz krizu. Na bazi scenarija može razviti viziju koju će predstaviti timu i strategiju kako ostvariti tu viziju.
U situacijama krize među ljudima, unutar tima, prisutan je osijećaj straha i nesigurnosti. U tim situacijama imamo reakcija od paničarenja do paralize. Niti lideri nisu imuni na takve reakcije. U takvim situacijama često se može vidjeti lidere koji su ili paralizirani, te bježe od svih odluka i odgovornosti ili oni koji su u panici te donose kontradiktorne odluke, daju besmislene upute i neprimjereno reagiraju i komuniciraju sa svojim timom.
Liderima koji su prošli kroz nekoliko kriza zasigurno će biti lakše uzdignuti se iznad situacije i efikasno voditi ljude jer ako ništa drugo, barem imaju iskustva da nakon oluje dolazi sunce.
Međutim, ima recept koji može pomoći i liderima koji se nemaju iskustvo krize ili žele lakše proći kroz sljedeću krizu. Recept koji će omogućiti hladnokrvnije gledanje na stvari i pružiti timu nadu i motive da gura zajedno dalje.
Prvo, potrebno je uzeti vrijeme za sebe i dobro analizirati situaciju, kao što sam već objasnio u ranije u tekstu. To je vrlo bitno kako bi lider složio vlastiti stav vezano na situaciju, te razjasnio u kojem smjeru treba djelovati da se izbjegnu ili ublaže negativne posljedice, a da u isto vrijeme tim ostane efikasan i na okupu. Kad su se posložile misli i dobila sigurnost u ono što treba poduzeti, čovjek dobiva mirnoću, postaje suvisao i može fokusirano djelovati. Što je neobično bitno da se izbjegne paraliza, nesuvisle strategije, kontradiktorne upute i sl. što će dovesti do dodatnog stresa, neefikasnosti i raspada tima.
Drugo, kad lider zna što treba napraviti, mora složiti priču koju će ispričati koja će biti jasna i motivirati tim. Ta priča se zove vizija oko koje će okupiti tim i dobiti povjerenje, te onaj neophodni extra mile od ljudi. Ključno da se ljudi zakače za viziju je način kako je ispričana. Vrlo bitno je da se stvori elektrizirana, intimna atmosfera i da vizija bude ispričana sa nepokolebljivom vjerom i strasti. Ljudi u timu moraju povjerovati u viziju. Još jedna stvar koja daje snagu je obećanje lidera u opipljivo bolje sutra ako se odradi dogovoreno. Probajte u situacijama važnih izjava ljude okupiti u puno manjem prostoru nego je predviđeno za takvo okupljanje. Cilj je da se makne fizička distanca, da svi budu bliže jedni drugima i da onaj koji priča nije na pozornici iza nekog stola već unutar istog kruga. Takozvana atmosfera svlačionice kad treneri nabrijavaju ekipu na poluvremenu.
Treće, djelovanje. Sve pada u vodu ako ostane na priči bez stvarne akcije. S obzirom da je većina ljudi u krizi paralizirana, najbolji put je da lider povede tim kao William Wallace u Hrabrom srcu. To je najbolji i najefikasniji način ako želiš da tim slijedi tvoju viziju. Izaberi projekt u kojem ćeš ti, iako nije u tvom opisu posla, preuzeti glavnu ulogu i efikasno ga odraditi. Na primjer, treba prodati proizvod sa novom tehnologijom koji kompanija lansira i tim je vrlo skeptičan da će je kupci prihvatiti. Osobno preuzmi glavnog kupca i prodaj mu taj proizvod, te pokaži vlastitim primjerom kako se to radi. Svi će fanatično slijediti. Djelovanje je ključno da bi se krenulo u smjeru vizije i prevladavanja krize.

Nije ugodan posao biti lider u krizi, niti ne može svatko biti lider u krizi. Lideri imaju različite karaktere i kao takvi su u nekim situacijama više iskoristivi, a u nekima manje. Postoje lideri koji su odlični u situaciji gdje je potrebno povesti ljude u nemoguće (na primjer razviti potpuno nepoznato tržište gdje već postoji jaka konkurencija) ali su manje dobri kada treba posložiti stabilnu i profitabilnu organizaciju. Drugim riječima, nije isti karakter prigodan za probijanje neprijateljske teritorija i za gradnju porušenih mostova i rehabilitaciju teritorija nakon toga.
Stoga, vremena krize traže lidere sa karakterom koji će voditi vizijom i primjerom, sklonima improvizaciji i upornosti da idu dalje usprkos nesavladivim situacijama. Iskustva krize je svakako dobro došlo.
Kriza daje fantastične mogućnosti da lideri pokažu ono najbolje što mogu i da dobe svoj trenutak slave ako za time žude.

O Autoru
Ivan Čevra je stručnjak za poslovno upravljanje s bogatim iskustvom u korporativnom sektoru. Nakon završenog diplomskog studija na Ekonomskom fakultetu nastavlja školovanje i stječe MBA diplomu na prestižnom IEDC Bledu. S preko 20 godina iskustva rada u korporacijama, Ivan se profilirao kao uspješan voditelj na izvršnim pozicijama.